Proslost (ni)je sadasnjost

Prolog
Ovaj blog nije okicen fensi izrazima, frazama, forama, fazonima i metaforama. Verovatno necete vristati od smeha citajuci ga. Ovo je nesto sto je u nama jednako koliko je verovatno i u svima... Poslednjih dana to isplivava - mozda je do vremena, mozda do ljudi. Prica je svuda i, iako mozda ne zelite, i vi ste u njoj. Direktno - dozivljavajuci, ili indirektno - slusajuci. Jer slusajuci tudje secas se i vracas sopstvenom...


Koliko smo se puta samo zapitali da li su neke stvari iz proslosti nepovratno oblikovale nas zivot? Imate proslost koja je prepuna trenutaka, zagrljaja, suza, strahova, sigurnosti, osecanja. Sta imate sada? Imate uspomene i secanja. I neke stvari koje na to podsecaju kao sto su mirisi, mesta, pesme, godisnja doba, odredjeni dani... Iluziju, otisak, transformaciju, senku ili oziljak tih osecanja. Imate sadasnjost. Necemo reci kakva, jer poenta je da ona nije proslost.

Ne umemo da vas uvedemo u ovu pricu. Ovo nije postavljanje "dijagnoze" ili ironija na konto svakodnevnih tragikomicnih pojava. Ovo je nesto sto se desava svima koji su "ziveli". Svima koji su u jednom trenutku dosli do kraja. Do nekog maksimuma. Maksimum je mogao biti vrh ili dno, ali ga vise nema. Ukratko receno, ovaj blog je posvecen svima onima koji su u nekom trenutku zivota nekome dali sve sto su bili, sve sto su imali, ili im je to pak bilo oduzeto. A sve je proslo.

Jako mnogo, mozda i previse ljudi, reci ce vam kako su zbog odredjenih dogadjaja iz proslosti danas u nemogucnosti da neke stvari urade, shvate, osete ili dozive. Mozda vam, u stvari, nece ni reci. Mozda ce cutati, mozda ce okrenuti glavu ili u najmanjoj meri promeniti ton. Mozda ce izostaviti tu jednu recenicu koju vi podsvesno znate, a koja govori sve. A mozda ce samo nju i izgovoriti.

Vi cete tada cutati. Jer, u poredjenju sa necijim najmanjim delom zivota, sve sto mozete da kazete deluje isuvise beznacajno. Isuvise prazno i neiskreno, tako da cutite. Ne govorite, jer znate da ne postoji nacin da pokazete da razumete... Vidite sebe, ali znate da ne postoji nacin da objasnite da sve bledi...

"Svako sam sebi kroji sudbinu". Istina. Samo od nas samih zavisi koliko ce to sto se desilo nekada davno uticati na to kako zivimo sada i kakav ce nam zivot biti u buducnosti. Neki ljudi se jednostavno apsolutno prepustaju talasima proslosti koji ih i dalje razbijaju o stene zivota, ne dozvoljavajuci im da se oslobode i mozda uplove u mirnu luku sadasnjosti i ostanu usidreni do sledece plovidbe. Eto. Metafora za nesto sto ne umemo da objasnimo obicnim recima. U jednom trenutku svi smo medju tim talasima... Neki krace, neki duze... Dok podsvesno zelimo da nas ti isti talasi vrate obalama kojima smo pripadali, iako svesni da se to nece dogoditi.

Mozda ta proslost izaziva ceznju, sprecava da normalno funkcionisemo u sadasnjosti, jer nista nije dovoljno dobro kao sto je bilo nekad. Mozda govorimo o nekim stvarima koje su nas toliko dotakle, da se u nama stvorio strah da nastavimo dalje i prihvatimo nesto lepo bez ikakve sumnje da ce nas upravo to povrediti psihicki, ili cak i fizicki.

Svi imamo tripove iz proslosti. Svi smo puni govana. Na kome je da se sabere?

Saberite se. Saberimo se. Prelomiti je sve, samo ne lako. Lakse je od onoga sto sledi u svakom slucaju. Toliko se vezujemo za stvari, za ljude, za stanja... da zaboravljamo da smo nekada ziveli bez njih. Toliko zelimo da se damo njima ponovo, a posto ne mozemo - ostajemo da zivimo tamo gde ona jos uvek postoje. U secanjima. U razmisljanjima. U uspomenama. Vreme tece - mi stojimo. U redu je, ljudi smo. Ali vreme i dalje tece. I tece... a mi i dalje stojimo. Trgnimo se. Situacije jesu vece od ljudi, ali i ljudi mogu biti veci od situacija. Ne? Da. Samo je to jako, jako tesko, da je toliko ljudi zaboravilo da je uopste i moguce. A vrlo je moguce. Preispitajmo se i recimo sebi sta zelimo. Ako smo toliko dugo na istom, mozda je to onda upravo ono sto nam odgovara. Zasto nismo srecni? Lako je, jako je lako reci "ne mogu". Jako je lako reci "ne umem". Lakse je od borbe, lakse je od guranja napred, lakse je od hrabrosti i verovanja. Lakse od snage. Lakse od svega sto ljude cini ljudima. Ali okej. Mozemo reci "ne mogu". Ljudi ce to prihvatiti kao validan odgovor. Samo ce oni najjaci cuti "ne zelim".

Odlucite. Ne drzite to sebicno u sebi, jer sve sto se deli - manje je. Take your time... Ali zaustavite ponesto lepo sto prodje pored vas... Nesto sto vam privuce paznju. Ne dopustite da prodje. Ne zato sto ste sebi rekli da je tako lakse.


Epilog
Nista ne moze da nas dovede do oba maksimuma. Na vrh i na dno.



Osim ljubavi.

Analiza profila "kurcopacenica" - otvorene i sadrzane odlike

Kao sto napomenusmo u prethodnom blogu, pored medicinsko-socijalnog fenomena
vaginus desperatus iliti po srpski пичкопаћеник, postoji fenomen analogan
istom - u zenskom obliku.
Sa nase tacke gledista (ako uzmemo za pocetnu vrednost da smo zene) bilo je neopisivo lako
izloziti cinjenice o postojanju vaginus desperatus-a. Prvenstveno zato sto smo, nazalost, bile u situaciji da su nam se na vrat kacili nesnosni progonitelji i njima slicni oblici postojanja. Tuzno. ALI. Sta raditi kada ti se na vrat nakaci penis desperatus riba? E, to je trik pitanje.
Sigurno se pitate kako bi jedna pripadnica TE vrste mogla da naskodi nekoj od nas. Penis, jel'te, nemamo (aj' kao idemo u saglasnost sa pocetnom vrednoscu), tako da tu dolazi do konfuzije.

Ovoga puta ne postoji "muza" koja nas je svojim MSN ispadima navela da pisemo ovo, vec je u pitanju postojanje par zaista fenomenalnih primeraka od krvi i mesa.

[napeta muzikica] Godine iskustva su pokazale i dokazale fakte koji ce u daljem tekstu biti izneseni. [/napeta muzikica]

Zene i muskarci. Njihov odnos. Razliciti odnosi razlicitih zena i razlicitih
muskaraca. Iako je svaki od tih odnosa sam po sebi specijalan, dacemo sebi za pravo da
generalizujemo i svrstamo ih u svega nekoliko grupa... jer to je okej. Napljuvasmo muskarce u
prethodnom blogu, ali takodje pomenusmo da je broj zena neopisivo veci u odnosu na
broj muskaraca... Iza toga sledi konstatacija da se zene ponasaju kao govna. Realno, to
jeste istina. Nezahvalne, samozive, arogantne, sujetne za SVE pare, muskarce
posmatraju kao nuznu i neophodnu pojavu, jer, jel'te, nemaju sve para za vestacku
oplodnju i kupovinu kod Vesne Pocuce Sane. Da se razumemo, nije da je ovo istina samo zato sto mi to govorimo. Ovo je realno sagledanje jedne moderne i urbane sredine u kojoj obitava neverovatan broj istripovanih i isfrustriranih zena. Svaka cast izuzecima. Postoje, ali ih je
tesko prepoznati. Obrasci ponasanja koje odredjene zene prate u potpunosti odgovaraju onima sa, na primer, prostranstava savane. One smatraju da bi trebalo da se, kao zivotinje,
umiljavaju i dodvoravaju muskarcima, ne bi li oni bas njih izabrali i izdvojili iz
gomile. Takva vrsta je spremna da dozvoli sebi da uradi [ironija] fenomenalne stvari [/ironija] ne bi li konacno dostigla cilj - svog Adonisa. Takva vrsta se, prema nasem zaista sjajnom poznavanju derivacione morfologije, "solidnom" znanju latinskog i koriscenju istog, naziva penis desperatus iliti курцопаћеница.



ZNACENJE:
Zenka (15+) koja je u stanju da se spusti na najnize grane covecnosti i svog ponosa ne bi li osvojila muzjaka.



DRUSTVENA ULOGA:
Kao i vaginus desperatus, koji moze dobro da legne u povremenim
trenucima, i zena kurcopacenica moze da pruzi zadovoljstvo u pojedinim
momentima.
Ukoliko si zensko, postojanje ove vrste ostavice ti dve opcije:
1. Mozes da se smejes i pravis viceve od njene patetike.
2. Moze zivot da ti poremeti, da svaka pomisao na nju unisti 200 000 celija u tvom mozgu.



BROJ:
Ima ih koliko i decimala u broju Pi, samo na broj decimala u broju Pi.



KAKO IH PREPOZNATI:
U odnosu na pickopacenike, koje je vrlo lako izdvojiti iz mase jer
se ili vode parolom Snezane Dakic "U trendu" ili tripuju da je Cobain reinkarniran u
njima, zenu kurcopacenicu je vrlo tesko prepoznati. Ne, bez zezanja, stvarno je
hevi. One postaju ono sto je u tom trenutku aktuelno, tj. koje je "vrste"
ciljna meta. Uglavnom se toliko dobro snadju, da ce se cak i zene zapitati da li im tu nesto smrdi zbog sujete. Jer takva riba nikako ne deluje kao kurcopacenica. Zato je i tesko skontati je.



STRATEGIJE NAPADA:
Vrlo opsirna i komplikovana tema.

1. Kurcopacenica je tip ribe koja ne veruje u moc licnosti. Ona je sebi u mozak ugravirala da je najlaksi nacin doci do muskarca - postati on. Ako je moj decko panker i ja sam pankerka. Ako se
predmet mog obozavanja tripuje da je HC tip i ja se tripujem da sam HC riba. Ako je tip na koga svrsavam samo kada cujem njegovo ime urban lik, uradicu sve da postanem urbana. I tako dalje. Prilagodjavaju se svim uslovima, koliko god to bilo kontradiktorno svakom zivom organizmu. Iz blekerke u rejverku, iz fenserke u pankerku. Iz ovoga proizilazi da su kurcopacenice vrlo zilava vrsta. Nesto slicno Terminatoru.

2. Osim sto se same sa sobom tripuju da su nesto sto nisu, tj. pred ogledalom
izgledaju kao njihova vizija onoga sto ti likovi zele, one se ne zadrzavaju samo na garderobi i besomucnom google-ovanju "50 best hard core bands ever". Da bi se priblizile tipu koji im se svidja, one ce se "sprijateljiti" sa svim njegovim ortacima. Da ne kazemo 'samo pertlice vire'. Odjednom ce postati deo "ekipe". Sa svima ce biti na "ljubavi, mici, maco, kuco, ovo-ono, kad pijemo kafu" i te fore. Postace, po srpski, mirodjija u svakoj corbi, iako nece dopustiti da se to primeti. Da se ne lazemo, one znaju sta rade. Mozda nisu inteligentne, ali su zato vrlo lukave. I ostvarice svoj cilj.

3. Kada se konacno onako cakano sprijatelji sa svojim targetom, cimace ga na kafu
svaki dan. Pricace o onim temama koje njemu ogovaraju, ne bi li pokazala kako se ona
interesuje. Sve sto njega interesuje, njoj je to "Wooow, jebote ne seri, i mene isto! Ja se totalno
lozim na to!" U stvari, nju realno boli kurac za sve. Osim za NJEGOV kurac. Dalje slede
sopinzi, pijancenja i bla bla bla boga oca nekih providnih aktivnosti normalnih za danasnju
omladinu. Trenuci kada se nada da ce se taj njihov telesni spoj dogoditi. E sad, dalje sve
zavisi od vrste muskarca. Jedno je sigurno - ako je dovoljno pametan,
photoshopovana licnost kurcopacenice biva razotkrivena. Opaaa...CTRL+ALT+Z. Idemo, skidam ti layere, vidim kakva si. Haha. Cao. (Ako nije dovoljno pametan - sta da mu radimo, nek' se preispita. Postavicemo dijagnozu, ali ne prepisujemo recepte.)

E sad postoje alternativni krajevi ove price. Nesto kao "Butterfly Effect".

4.

opcija 1:
Posle odjebavanja kurcopacenica se ne javlja svom targetu - voli ga i ne moze da
ga gleda, pa mu se zato vise ni ne javlja niti druzi s njim. Prelazi na sledecu
metu. Uglavnom na nekog od njegovih drugara. Jer, ipak u njoj postoji tracak nade da ce na taj nacin povrediti sujetu svoje primarne mete (bravo care, muskarci nemaju zenski mozak).

opcija 2:
Kada kurcopacenica shvati da target ipak ne zeli da joj ga mune, ona ce se baciti u kvest za dvojnikom. To moze biti blizanac po fazonu, blizanac po drustvenom statusu, ali je uglavnom blizanac po izgledu. Svet je ipak neogranicen izvor kopija raspolozivih onima koji ne poseduju odgovarajuca sredstva.

opcija 3:
Najgore za kraj. Da, znamo da je najsladje, ali pravicemo se da je to isto. Ono sto target nikako ne zeli. Kurcopacenica jednostavno ne cuje ono sto on govori, ne vidi on radi i pretvara se da je sve u najsavrsenijem redu. "Da odjebem? Lalalala, nisam cula, lalalala..." Kao neka dosadna pesma na repeatu.


KAKVE OVO VEZE IMA SA NAMA, NAZOVI NORMALNIM, (nazovi) ZENAMA?


Osim sto su nas, kao sto napomenusmo, u nasim kratkim zivotima proganjali pickopacenici, imale
smo iskustva i sa kurcopacenicama. U kom smislu? Pa, dilitovale su iz mozga cinjenicu da je decko zauzet. Taj sindrom kurcopacenice ima tendenciju da na tebe deluje jako razarajuce, jer, suocimo se, na sta pizdite najvise ako ne na ljudsku glupost? Prvo pizdis zato sto je to atak na tvoju teritoriju. Onda se nerviras jer ne mozes da mu objasnis da se to ne zove drugarica, i da je nesto drugo po sredi. I ti tako pizdis _____ [unesite vrednost jednaku vremenu proganjanja kurcopacenice]. To je sasvim normalno. Posle nekog vremena postanes ravnodusna jer... cemu? U fazonu si "Sta god, neka radi sta hoce." Ali tu si se zajebala. Jer koliko god se trudila da se pravis da te to ne nervira, cinjenica da te konstantno bocka u mozak te jos vise izludi. Sledeci stadijum: BES. Zasto? Shvatila da je riba... aaa gospode, kraljica pateticara. Ali cekaj, zasto bi se ti nervirala? Eee he he, eto vica niotkuda. Besna si na sebe jer si dozvolila da te takve stvari pogadjaju. Boze. Napravila ti se bora na celu sa 20 godina. I to zbog nje. Fenomenalno. Ispucala si svoju sansu za boru od hejterskog mrstenja i sad ces morati da budes nasmejana. Sva sreca pa si dovoljno duhovita da kasnije pravis viceve od toga i smejes se svakom njenom novom trijumfu.


Vizuelna pomagala (idiote, ako i dalje nisi naucio da je to SLIKA, istetoviraj na levoj podlaktici) kurcopacenica posedujemo.
Necemo ih objavljivati. Ne zelimo da ih promovisemo, to bi za njih bio
fenomenalan marketing. One bi nam bile neizmerno zahvalne. A mi ne cinimo dobra dela. Samo inkvizicija.




Pozdravljamo vas i volimo
Duda i Mina
jer to je okej.

P.m.S.
Pazite sta radite.
Ne zelite da se bas vi nadjete na stranicama ovog bloga.
E, da, i srecno sa ispitima.